Преносимо из хрватскох тиска како они виде формирање српске владе:
Prema njenom sastavu, većina analitičara se slaže – ona je “pretežno proruska”, odnosno složena je po ukusu Aleksandra Vučića i u njoj nema nikoga tko bi mu mogao u bilo čemu proturječiti. – Ovo je tvrda SNS-ova vlada u kojoj će glavnu riječ voditi Vučić – kazao je urednik beogradskog tjednika Vreme Filip Švarm za Deutsche Welle. Vlada će, dakle, izvršavati njegove naputke, ali je, ponovimo, njen sastav više zadovoljio rusku ambasadu te je Aleksandar Bocan Harčenko očito bio uporniji od svog američkog kolege Christophera Hilla, kažu u Beogradu. Građanska oporba smatra da će vlada od 25 ministarstava biti onakva kakva odgovara Vučiću – preglomazna, a stoga spora i nereformska – tu je da izvrši njegovu volju ili po potrebi bude “troma” kao opravdanje za (ne)donošenje nekih odluka.
Na jednu od najvažnijih pozicija postavio je Ivicu Dačića, šefa Socijalističke stranke (dobili su i još pet mjesta u vladi), poznatog po nadimku “mali Sloba” (bio mu je glasnogovornik u vremenima ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu) kojeg se ionako smatra jačim “promoskovskim igračem” i od njega samog. Doduše, nagađalo se da se Vučić zapravo želi riješiti Dačića, ali ni ovaj put nije uspio ili mogao. Dosadašnji ministar vanjskih poslova Nikola Selaković ostao je u vladi, ali poprilično degradiran jer se bavi “boračkim pitanjima”, ali uvijek tu da uskoči Vučiću ako zatreba, pogotovo jer i njega smatraju ruskim čovjekom.
Doduše, najeklatantnije proputinovske lutke, Aleksandra Vulina, neće biti u vladi, ali će u ruke dobiti sigurnosno-obavještajnu agenciju (BIA), a Dačić će uz dužnost prvog Vučićevog diplomata biti i koordinator svih obavještajnih zajednica. Po Beogradu se već šale da će ruski FSB dobivati izvještaje prije friziranih za Vučića! Dosadašnji šef BIA-e Bratislav Gašić ide u ministarstvo unutarnjih poslova, a njega se smatra čovjekom iz najužeg Vučićevog intimnog kruga.
Poziciju ministrice za Europu dobila je profesorica Tanja Miščević, pregovaračica s Bruxellesom od 2013. do 2019. godine koju, pored Dubravka Đedovića Negre, ministra energetike, smatraju jedinima deklariranim prozapadnim ljudima u novoj vladi. Filip Švarm kaže da nitko nije očekivao kako će ovo “biti reformska ili prozapadna vlada” te kako će “na vanjskopolitičkom planu ovo biti vlada vrdanja i otezanja dok će na unutrašnjem biti nastavak koruptivnih afera i rijaliti nastupa ministara”. No, pred Aleksandrom Vučićem, do kraja ove godine, dva su teška ispita – uvođenje sankcija Rusiji, o kojima ovisi daljnji europski put Srbije (prijeti mu zamrzavanje pa i ukidanje pregovaračkog procesa) i konačno rješenje pitanja priznanja Kosova (dobio je ponudu koja je – uzmi ili ostavi) – formalno ili neformalno.
To su prioritetna pitanja koja će on prebacivati na vladu, a ona će raditi ono što joj Vučić sugerira – otezati i eskivirati do krajnjih granica. Iznenađenje, koje i nije tako veliko, izbor je Tomislava Žigmanova za pitanja manjina i ljudskih prava, kao nečega što je važno Bruxellesu. Žigmanov je prvi deklarirani Hrvat u srbijanskoj vladi, već je pokazao lojalnost Vučiću, ali je došao u sukob sa svojim partnerima uz pomoć kojih je i ušao u srbijansku Skupštinu – ukrajinskom manjinom te Ligom socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka kao otvoreno kritičke i oporbene stranke Vučiću i SNS-u.
Oni vladu, unatoč ulasku svog partnera, neće podržati, nego će ostati u oporbi, što je već na početku rada teret za Žigmanova, ali i uspjeh Vučića koji je unio raskol među svoje oponente, a pokazao se pred Bruxellesom kao konstruktivan, pogotovo jer je u vladu stavio pripadnika nacije s čijom je matičnom državom u konstantnom stanju vrlo napetih odnosa.